Zreli plodovi paradajza puni likopena

Šta je zapravo likopen?

U svetu biohemije, likopen je tetraterpen iz porodice karotenoida. To je aciklični izomer beta-karotena koji biljkama služi kao prirodni štit. Paradajz koristi likopen da zaštiti sopstvene ćelije od razornog uticaja jakog sunčevog UV zračenja i foto-oksidacije.

Upravo ta zaštitna svojstva čine ga dragocenim i za ljudski organizam. Likopen poseduje izuzetan broj konjugovanih dvostrukih veza u svom molekularnom lancu (ukupno 11). Ova specifična hemijska struktura omogućava mu da deluje kao "hvatač slobodnih radikala" sa neverovatnom efikasnošću.

Molekularni mehanizam: Neutralizacija singletnog kiseonika

U ljudskom telu, metabolizam stvara reaktivne vrste kiseonika, među kojima je najagresivniji takozvani singletni kiseonik. Ovi nestabilni molekuli oštećuju membrane naših ćelija i izazivaju mutacije DNK.

Likopen neutrališe singletni kiseonik procesom koji se naziva fizičko gašenje (physical quenching). Zahvaljujući svojoj dužini i rezonanci elektrona, molekul likopena može da apsorbuje energiju singletnog kiseonika i pretvori je u toplotu, vraćajući kiseonik u stabilno stanje. Tokom ovog procesa, sam molekul likopena se ne uništava, što znači da jedan jedini molekul likopena može iznova i iznova štititi našu ćeliju od stotina napada slobodnih radikala!

"Brzina kojom likopen neutrališe singletni kiseonik je preko stotinu puta veća od brzine kojom to radi vitamin E (alfa-tokoferol)."

Termički paradoks: Trans-to-Cis izomerizacija

U svežem paradajzu, više od 95% likopena nalazi se u takozvanoj all-trans geometrijskoj konfiguraciji. To je dugačak, linearan i rigidan molekularni lanac. Zbog svoje linearnosti, all-trans likopen je slabo rastvorljiv u mastima i tečnostima, i ima tendenciju da se kristališe, što onemogućava našim crevima da ga uspešno apsorbuju.

Proces kuvanja donosi hemijski obrt:

  • Kidanje ćelijskih matrica: Visoka temperatura razbija krute celulozne zidove biljnih ćelija i oslobađa molekule likopena.
  • Izomerizacija (promena oblika): Pod uticajem toplote i prisutnih kiselina, linearne all-trans veze se prekidaju i ponovo spajaju u savijeni cis-likopen oblik.

Cis-izomeri su kraći, manje skloni kristalizaciji i imaju znatno veću rastvorljivost u micelama unutar našeg probavnog trakta. Zato telo apsorbuje cis-likopen iz toplog, kuvanog soka i do nekoliko puta lakše nego all-trans likopen iz sirove salate.

Sadržaj likopena u namirnicama (mg na 100g)

Namirnica Koncentracija likopena (mg / 100g) Bioraspoloživost za organizam
Svež paradajz (sirov) 2.5 - 3.0 mg Izuzetno niska (10-15%)
Lubenica 4.0 - 4.5 mg Niska
Domaći kuvani sok (pasterizovan) 9.0 - 14.0 mg Maksimalna (preko 60%)
Sušeni paradajz u ulju 45.0 - 55.0 mg Veoma visoka (zahvaljujući prisustvu masti)

Lipofilna sinergija: Zašto su masti neophodne?

Da bi se likopen apsorbovao kroz zidove creva i ušao u krvotok, on mora biti ugrađen u čestice zvane micele. Pošto je likopen hidrofoban (odbija vodu) a lipofilan (rastvara se u mastima), prisustvo male količine zdravih masti u obroku dramatično poboljšava stvaranje micela.

Čak i mala količina maslinovog ulja dodata u topao sok od paradajza može povećati apsorpciju likopena za dodatnih 50-80%. Zato je naš sušeni paradajz u začinskom ulju nutritivna bomba jer se u njemu spajaju visoka koncentracija likopena i prirodne zdrave masti koje služe kao savršen transporter antioksidanasa pravo u vaše ćelije.

Naučni dokazi: Harvard i klinička istraživanja

Decenijama se uticaj likopena istražuje na najprestižnijim svetskim institucijama. Ističu se dva ključna otkrića:

  1. Harvard Medical School studija: Praćenjem prehrambenih navika preko 47.000 muškaraca tokom 12 godina, utvrđeno je da oni koji piju sok od paradajza ili jedu kuvana jela sa paradajzom više od dva puta nedeljno imaju za 35-40% nižu stopu dobijanja bolesti prostate.
  2. Finska kardiovaskularna studija: Istraživači su pratili nivoe likopena u krvi kod preko 1.000 muškaraca srednjih godina tokom 12 godina. Rezultati su pokazali da su oni sa najvišim koncentracijama likopena imali čak 55% manji rizik od moždanog udara i kardiovaskularnih začepljenja u poređenju sa onima sa najnižim nivoom.